Članove Hrvatskoga kanonističkog društva obavještavamo da je u noći s 4./5. siječnja 2018. u 79. godini života, 60. godini redovništva i 53. godini svećeništva preminuo naš dragi član prof. em. dr. sc. o. Marijan Biškup, OP.

Sprovod će biti na groblju Mirogoj u utorak, 9. siječnja 2018. u 11.40 sati
a Sveta Misa zadušnica slavit će se u crkvi Kraljice svete Krunice, Kontakova 1, Zagreb, neposredno nakon sprovoda.

Prof. em. dr. sc. o. Marijan Biškup, rođen je  23. kolovoza 1939. u Završju, Novi Marof. Četiri razreda osnovne škole završio je u Radovanu, sljedeće tri godine školovanja nastavio je u gimnaziji u Varaždinu, a četvrti je razred nastavio i završio u osmogodišnjoj školi u Bolu na Braču. Nakon toga je, 1954., upisao peti razred Dominikanske klasične gimnazije u Bolu. Pet i šesti razred pohađao je redovito, a sedmi razred gimnazije polagao je privatno u ljetu 1956. iza šestoga razreda. Osmi razred i maturu polagao je u lipnju 1957. U to vrijeme kao sjemeništarac je provodio redoviti život kandidata za redovnički i svećenički poziv. Nakon mature u lipnju 1956. ušao je u dominikanski novicijat u Dubrovniku, a prve redovničke zavjete položio je 1958. u Dubrovniku. Nakon toga upisao je studij filozofije i teologije na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku. U veljači 1959. prekinuo je studij i otišao na odsluženje vojnoga roka. Iz vojske se vratio 1961. i nastavio studij filozofije i teologije. Doživotne zavjete položio je 27. rujna 1963. u Dubrovniku. Nakon završenoga studija filozofije i prve godine teologije prešao je na Katolički bogoslovni fakultet u  Zagrebu na kojem je upisao drugu godinu teologije, odnosno četvrtu godinu studija. Za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali zaredio kardinal Franjo Šeper. Diplomirao je u lipnju 1966. i te je godine imenovan kapelanom u Sloveniji, u župi Žalec kraj Celja. Nakon dvogodišnjega boravka u Sloveniji, godine 1968. otišao je u Šibenik gdje je pripremio te je 1969. obranio magistarski rad iz teologije. U dominikanskoj zajednici u dva je navrata obnašao službu priora samostana, u više navrata službu dopriora, samostanskog lektora i člana Provincijskoga vijećnika. Godine 1969. otišao je na specijalni studij liturgike na „Anselmianum“ u Rimu. Drugi magisterij iz teologije položio je 1971., specijalizirao je liturgiku. Istovremeno je u lipnju 1971. na Sveučilištu sv. Tome Akvinskoga (Angelicum) u Rimu položio usmeni ispit za doktorat, a 1973. je s tezom „Liturgija sv. Petra i hrvatski glagoljski misali“ na istome Sveučilištu postigao doktorat iz teologije. U međuvremenu je 1971. na „Alfonsianumu“ upisao specijalizaciju iz moralne teologije koju je 1976. završio. Asistentom pri Katedri moralne teologije imenovan je godine 1973., a te iste godine počeo je predavati moralnu teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, od 1977. na Katehetskom institutu te ljudska prava također na Katoličkom bogoslovom fakultetu od 1991. Habilitirao je 1979. i postao naslovnim docentom. Godine 1990. postao je sveučilišnim  docentom, 1997. promaknut je u izvanrednog, a 2000. za redovitoga sveučilišnoga profesora. Reizbor za redovitoga profesora u trajnom zvanju bio mu je 2005. Od 1998. do 2001. obnašao je službu prodekana za nastavu. Na službu obnašatelja pročelnika Katedre za moralnu teologiju imenovan je 1998., pročelnikom je postao 1999. i ponovno 2005. Desetak godina bio je voditelj poslijediplomskoga studija i predavač u moralnoj specijalizaciji. Sudjelovao je na deset međunarodnih i na pet domaćih znanstvenih skupova. Autor je oko 240 bibliografskih jedinica o raznim moralnim temama te o piscima s područja moralne teologije. Autor je ili suautor više znanstvenih i stručnih knjiga. (Preuzeto s http://www.dominikanci.hr).

Godine 1979. nadbiskup Franjo Kuharić imenovao ga je prosinodalnim sucem na Prvomoldbenom ženidbenom sudu za Zagrebačku nadbiskupiju, a 2000. godine imenovan je sucem na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu te je službu suca obnašao do 2011. godine. Od 2011. godine prof. em. Biškup bio je redoviti član Hrvatskoga kanonističkog društva.

Zahvaljujemo Bogu za njegovo odano zalaganje u ostvarenju ciljeva Društva, promicanju pravne kulture i vjernom vršenju crkvenih službi za spasenje duša, osobito na crkvenom sudu. Preporučujemo dragog Pokojnika Gospodinu Isusu, blagom sucu. Počivao u miru i uživao radost vječnog gledanja slave Gospodnje!