Objavljeno: 27.02.2014.

Majka svetaca

KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETIH, Uputa za provođenje Biskupijskih ili Eparhijskih istraživanja
u kauzama svetih Majka Svetaca (Sanctorum Mater)

U izdanju Glasa Koncila po prvi puta je na hrvatskom jeziku objavljena Uputa za provođenje Biskupijskih ili Eparhijskih istraživanja u kauzama svetih Majka Svetaca (Sanctorum Mater), koju je Kongregacija za kauze svetih objavila 17. svibnja 2007. godine.

Štovanje svetaca, posebice mučenika, zauzimalo je važno mjesto u životu Crkve već od samih početaka. Crkva – Majka Svetaca – čuva i prenosi uspomenu na svece i postavlja ih pred sve vjernike kao primjer velikodušnog odgovora na evanđeoski poziv i poziva svakog pojedinog vjernika na ostvarenje punine kršćanskog života, odnosno svetost. Tijekom stoljeća kauze svetih su se razvijale kako s procesno-pravnih aspekata, tako i obzirom na vlast mjerodavnu za proglašenje nekog sluge Božjeg svetim i na istragu koja prethodi kanonizaciji.

Svrha Upute

Dokument ima svojstvo upute, dakle nema zakonodavni karakter i ne sadrži odredbe zakona što svakako ne umanjuje njezinu važnost. Naime, kao što je to istaknuto u uvodu Upute ona ima za svrhu i cilj »razjasniti propise zakona koji su na snazi u kauzama svetih, olakšati njihovu primjenu te pokazati način njihova provođenja i u novijim i u drevnim kauzama«. Važeće zakonodavne odredbe koje uređuju kauze svetih sadržane su u apostolskoj konstituciji Božanski Učitelj savršenstva (Divinus perfectionis Magister) pape Ivana Pavla II. od 25. siječnja 1983. i u Odredbama koje trebaju obdržavati biskupi u istraživanjima u kauzama svetih (Normae servandae) Kongregacije za kauze svetih od 7. veljače 1983. godine. U višegodišnjoj primjeni tih odredbi javljale su se određene nejasnoće i poteškoće, što je ukazalo na potrebu izdavanja upute koja će razjasniti važeće odredbe i na praktičan i kronološki način prikazati postupanje u Biskupijskim ili Eparhijskim istraživanjima. Uputa je namijenjena dijecezanskim biskupima, eparsima, onima koji su po pravu s njima izjednačeni te svima koji sudjeluju u provođenju istraživanja herojskih kreposti, mučeništva slugu Božjih i vjerojatnih čuda.

Podjela i sadržaj Upute

Uputa Majka Svetaca podijeljena je na šest dijelova: I. Kauze beatifikacije i kanonizacije, II. Pripremni dio kauze, III. Ustrojstvo kauze, IV. Prikupljanje dokaznih isprava, V. Dokazna svjedočanstva, VI. Zaključenje istraživanja; te Dodatak: Kanonsko pregledavanje posmrtnih ostataka sluge Božjega. Uputa detaljno opisuje sve čine koje biskupi moraju slijediti kako bi započeli i priveli kraju biskupijsko razdoblje kauze beatifikacije i kanonizacije. U prvom dijelu naglašava se neophodnost vjerodostojnog i raširenog glasa svetosti ili mučeništva za početak postupka i pojašnjavaju se zadaće pojedinih sudionika postupka: pokretača, postulatora, vicepostulatora, mjerodavnog biskupa. U drugom dijelu opisan je pripremni dio kauze od podnošenja molbe sve do podjeljivanja nihil obstat Svete Stolice. U trećem dijelu sadržane su odredbe o službenicima istraživanja (biskupski ovlaštenik, promicatelj pravde, bilježnik, medicinski stručnjak) i mjestu održavanja sjednica. Četvrti i peti dio Upute obuhvaćaju vrlo važnu dokaznu fazu biskupijskog ili eparhijskog istraživanja, odnosno detaljne odredbe o prikupljanju dokaznih isprava i svjedočanstava. U ovom dijelu istaknuta je uloga stručnjaka iz raznih područja (teologije, povijesti, arhivistike, medicine) čiji je doprinos u kauzama svetih od iznimnog značaja. U šestom dijelu sadržane su odredbe o načinu postupanja u zaključnoj fazi biskupijskog istraživanja, nadasve u pripremanju primjeraka spisa kauze te njihovom slanju Kongregaciji za kauze svetih. U dodatku Upute donesene su odredbe o kanonskom pregledavanju posmrtnih ostataka sluge Božjega, a koje se odnose na vjerodostojnost, čuvanje, pripremanje i prenošenje svetih moći.

Postupak beatifikacije i kanonizacije

Kao što to Uputa u čl. 4, § 1 pojašnjava: »Kauza beatifikacije i kanonizacije odnosi se na vjernika katolika koji je za života, u smrti i nakon smrti uživao glas svetosti, živeći u herojskom stupnju sve kršćanske kreposti; ili uživa glas mučeništva jer je izbližega slijedio Gospodina Isusa Krista i žrtvovao život mučeničkom smrću«. Pokretanje kauze nije moguće prije navršene pete godine od smrti sluge Božjega, osim ako rimski prvosvećenik u posebnom slučaju ne odredi drugačije (kao što je papa Benedikt XVI. odredio u slučaju Ivana Pavla II.). Postupanje u jednoj kauzi beatifikacije i kanonizacije obuhvaća dva različita razdoblja: biskupijsko ili lokalno i rimsko, na razini Svete Stolice, koje se nekoć nazivalo apostolskim razdobljem. Kauzu može pokrenuti biskup, pravna osoba (npr. biskupija ili eparhija, župa, ustanova posvećenog života i družba apostolskoga života, vjerničko društvo) ili fizička osoba, to jest tkogod pripada Božjem narodu, samo ako može jamčiti odvijanje kauze i u biskupijskom ili eparhijskom i u rimskom dijelu. Pokretač imenuje postulatora za biskupijsko ili eparhijsko razdoblje kauze koji podnosi molbu, to jest pismeni zahtjev za pokretanjem kauze mjerodavnom biskupu (onom na čijem je području sluga Božji umro ili na čijem se području vjerojatno čudo dogodilo). Prije nego što prihvati molbu, biskup će morati utvrditi da li se u narodu Božjem razvio vjerodostojan i raširen glas svetosti ili mučeništva te glas znakova, odnosno rašireno mišljenje o milostima i uslišanjima primljenim od Boga po zagovoru sluge Božjega, kao i korisnost kauze za Crkvu.

Nakon što od Kongregacije za kauze svetih dobije nihil obstat kojim se potvrđuje da ne postoji ništa što bi priječilo pokretanje kauze, biskup imenuje službenike istraživanja na biskupijskoj razini. Ovo prvo razdoblje kauze istražnog je karaktera, odnosno usmjereno na prikupljanje dokaznih isprava i svjedočanstava o sluzi Božjem (ili službenici Božjoj). Pred sud se pozivaju svjedoci kako bi iznijeli konkretne činjenice o vršenju teologalnih kreposti (vjere, nade i ljubavi), stožernih kreposti (razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti) i posebnih kreposti vlastitih životnom staležu sluge Božjeg, te ovisno o vrsti kauze i o mučeništvu ili o vjerojatnom čudesnom događaju. Završivši čine istraživanja pripremaju se spisi kauze, čiji se originalan primjerak čuva u arhivu biskupije, a ovjereni primjerci tih spisa predaju se Kongregaciji za kauze svetih čime započinje rimsko razdoblje kauze. U tom razdoblju, na temelju prikupljenih dokaza i ostalih spisa kauze, izvjestitelj s vanjskim suradnikom (obično postulatorom ili vicepostulatorom kauze) izrađuje poziciju koja se predaju na proučavanje savjetnicima iz raznih područja ovisno o vrsti kauze (stručnjaci iz povijesti, medicinski stručnjaci), a zatim savjetnicima teolozima. Konačna mišljenja teologa savjetnika, zajedno sa zaključcima promicatelja vjere, predaju se kardinalima i biskupima članovima Kongregacije na prosudbu. Njihova mišljenja prenose se Svetom ocu, koji jedini ima pravo odrediti javno štovanje sluge Božjeg.

Beatifikacijom se sluga Božji proglašuje blaženikom i odobrava se njegovo javno štovanje ograničeno na određeno područje (npr. biskupsku konferenciju, biskupiju ili redovničku zajednicu). Za beatifikaciju je potrebno jedno čudo pripisano zagovoru sluge Božjeg, dok je za kanonizaciju, odnosno proglašenje svetim, potrebno još jedno čudo pripisano zagovoru blaženika a koje se dogodilo nakon beatifikacije. Kanonizacija je odobrenje javnog štovanja u općoj Crkvi. Posebnost predstavljaju mučenici, odnosno oni koji su svoj život žrtvovali za vjeru, za čiju beatifikaciju nije potrebno čudo. Obred beatifikacije redovito slavi prefekt Kongregacije za kauze svetih, kao predstavnik Svetog oca, u biskupiji u kojoj je bila pokrenuta kauza, dok obredu kanonizacije predsjeda Sveti otac.

Hrvatsko izdanje Upute

Od sada se Uputa Sanctorum Mater može čitati i na hrvatskom jeziku. Uputu je s latinskog na hrvatski jezik preveo dr. Ratko Radišić, predsjednik Međubiskupijskog prizivnog suda u Zagrebu, postulator kauze službenice Božje majke Klare Žižić i vicepostulator kauze sluge Božjeg fra Alekse Benigara. Hrvatska biskupska konferencija odobrila je hrvatski prijevod Upute. Nositelj projekta bilo je Hrvatsko kanonističko društvo čiji je cilj unapređivanje i pomaganje znanstvenog, nastavnog i stručnog rada na području kanonskog prava. Članovi uredničkog vijeća, osim prevoditelja dr. Ratka Radišića, bile su mr. Lucija Babić i mr. Olja Barščevski, djelatnice Međubiskupijskih sudova u Zagrebu, koje su učinile stručnu korekturu prijevoda i sudjelovale u izradi dodatka hrvatskom izdanju Upute. U izradi stvarnog kazala surađivala je Vanja Krasnić. Hrvatski prijevod Upute prati dodatak u kojem se nalaze prijevodi apostolske konstitucije Ivana Pavla II. Božanski Učitelj savršenstva, od 25. siječnja 1983., te četiri dokumenta Kongregacije za kauze svetih: Odredbe koje trebaju obdržavati biskupi u Istraživanjima u kauzama svetih, Opća odluka o kauzama slugu Božjih kojih je ispitivanje u tijeku u Svetoj kongregaciji, Odredbe o upravljanju dobrima kauzâ kanonizacije, Priopćenje o novim postupcima u obredima beatifikacije te Obrasci i Stvarno kazalo.

Na području Hrvatske biskupske konferencije pokrenut je veći broj kauza, a njihov broj i dalje raste. Podsjećajući na brojne primjere proglašenih svetaca i blaženika iz hrvatskog naroda, kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, u Uvodnoj riječi je istaknuo: »U Crkvi u Hrvatskoj trinaeststoljetno propovijedanje i življenje Evanđelja ostavilo je duboke tragove svetosti«, ali »Povijest svetaca i svetost u našem narodu još nije istražena i potrebno je daljnje prikladno predstavljanje povijesti kršćanske svetosti u nas, a sve u duhu drevne mudrosti koja je u povijesti otkrila učiteljicu života«. Prijevod Upute s latinskog jezika na hrvatski jezik i njezino dvojezično izdanje može učiniti privlačnijim poznavanje odredbi kanonskoga procesnog prava i pomoći u ispravnoj primjeni procesnog prava u biskupijskim istraživanjima u kauzama svetih u hrvatskim okolnostima.

Uputa predstavlja sveobuhvatan i sistematičan vademecum, koji daje jasne i precizne smjernice za korake koji se trebaju poduzimati od početka istraživanja pa sve do slanja spisa Kongregaciji za kauze svetih. Prijevod Upute pomoći će pokretačima kauza i postulatorima te svim službenicima Istraživanjâ na hrvatskome govornom području: dijecezanskim i eparhijskim biskupima, odnosno njihovim ovlaštenicima, promicateljima pravde, bilježnicima, stručnjacima koji moraju biti imenovani u kauzi, kao i svima koji se uputom budu služili da bolje upoznaju način postupanja u kauzama svetih, njegove značajke i posebnosti.

Ovim izdanjem Hrvatsko kanonističko društvo, kao nositelj projekta, nastavlja svoju djelatnost u prevođenju dokumenata opće Crkve na hrvatski jezik, kako bi crkveno zakonodavstvo bilo pristupačnije crkvenim službenicima i svim vjernicima.

(Lucija Babić, Olja Barščevski)

+ OSTALE PUBLIKACIJE