Uvod

Rimski su prvosvećenici, kao vrhovni zakonodavci u Katoličkoj Crkvi, ovisno o prilikama u kojima su živjeli, donosili zakone kojima su jamčili slobodno, brzo, zakonito i djelotvorno prenošenje službe na sljedećeg rimskog prvosvećenika. Stoga su se zakoni o izboru rimskih prvosvećenika tijekom povijesti Crkve više puta mijenjali, jer su i prilike bile različite.

Važeće odredbe donio je blaženi Ivan Pavao II. apostolskom konstitucijom Universi Dominici Gregis, od 22. veljače 1996. (dalje: Konstitucija), a papa Benedikt XVI. neke je odredbe izmijenio motuproprijem De aliquibus mutationibus in normis de electione Romani pontificis, od 11. lipnja 2007., te motuproprijem Normas nonnullas, od 22. veljače 2013.

Kad je rimska Stolica prazna, zbog papine smrti ili odreknuća, a slično i u slučaju potpune spriječenosti, ništa se ne smije mijenjati u upravljanju općom Crkvom, i treba se držati posebnih zakona koji su doneseni za takve okolnosti, tj. odredaba spomenute Konstitucije.

Vrijeme kad je Apostolska Stolica prazna i priprava konklava

Konstitucija u prvom dijelu (br. 1-32) govori o vlasti Kardinalskog zbora za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o sjednicama kardinala u pripravi za izbor rimskog prvosvećenika, o nekim službama za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o vlasti ureda Rimske kurije za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, o misama zadušnicama za preminulog rimskog prvosvećenika.

Za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna, Kardinalski zbor svoju vlast u pripravi za izbor rimskog prvosvećenika vrši posredstvom dviju vrsta kardinalskih skupština: opće skupštine i posebne skupštine.

Na općim skupštinama dužni su sudjelovati svi članovi Kardinalskog zbora, a osobito kardinali izbornici. Opće skupštine održavaju se prije konklave i nazivaju se još pripravnim skupštinama, kako bi se razlikovale od skupština kardinala izbornika, koje se, kad zatreba, održavaju u konklavama. Opće skupštine održavaju se svakodnevno, sve do početka čina izbora, u Apostolskoj palači pod predsjedanjem dekana Kardinalskog zbora. Kardinalski zbor svoju kolegijalnu vlast vrši zborno i to na tri područja djelovanja: a) obavljajući redovite i neodgodive poslove; b) donoseći odluke koje se odnose na doličan ukop rimskog prvosvećenika, ako je smrću Apostolska Stolica ostala prazna; c) donoseći odluke o pitanjima koja se tiču postupka izbora budućega prvosvećenika. Na prvoj općoj skupštini kardinali dobivaju primjerak teksta Konstitucije, javno se upoznaju sa sadržajem, a nakon toga polažu prisegu da će poštovati odredbe Konstitucije i čuvati tajnu. Neposredno na sljedećim općim skupštinama trebaju utvrditi, ako je riječ o smrti pape, točno vrijeme prijenosa posmrtnih ostataka u Vatikansku baziliku, vrijeme slavlja misa zadušnica, pobrinuti se za poništenje ribarova prstena i olovna pečata. Ako se pak radi o odreknuću, prelazi se odmah na utvrđivanje svega onog što se neposredno tiče izbora: utemeljuje se povjerenstvo za pripremu prostorija za čin izbora; imenuju se dvojica klerika provjerena znanja, mudrosti i prokušana morala koji će kardinalima održati po jedno opsežno razmatranje, prvo razmatranje o problemima Crkve u tome trenutku (održava se prije ulaska u konklave), drugo razmatranje o važnosti čina izbora novog prvosvećenika (održava se kod ulaska u konklave); ždrijebom se dodjeljuje smještaj kardinalima izbornicima; određuje se točan dan i sat početka glasovanja. Na općim pripravnim skupštinama mogu sudjelovati i oni kardinali koji su navršili 80 godina života i zbog navršene dobi neće sudjelovati u izboru.

Druga vrsta kardinalskih skupština su posebne skupštine, koje čine kardinal komornik i po jedan kardinal izbornik iz svakog od tri kardinalska reda (biskupa, prezbitera, đakona) koji se putem ždrijeba izabiru za komornikove pomoćnike. Na posebnim skupštinama rješavaju se pitanja od manje važnosti koja se svakodnevno pojavljuju.

Izbor rimskog prvosvećenika

Drugi dio Konstitucija (br. 33-92) govori o izbornicima rimskog prvosvećenika, mjestu izbora i osobama koje su onamo pripuštene radi službe, o početku čina izbora, čuvanju tajne o svemu što se odnosi na izbor, provođenju izbora, tomu što treba poštovati, a što izbjegavati kod izbora rimskog prvosvećenika, naposljetku o prihvaćanju izbora, objavljivanju i početku službe novog pape.

Izbornici rimskog prvosvećenika

Pravo izbora pripada isključivo Kardinalskom zboru, izuzevši one kardinale koji su na dan kad je Apostolska Stolica postala prazna navršili 80 godina. Maksimalan broj kardinala izbornika ne smije prijeći broj od 120. Apsolutno je zabranjen izbor od strane nekog drugog crkvenog dostojanstvenika, laika, članova općeg sabora ili biskupske sinode. Nitko od kardinala izbornika ne može biti isključen iz izbora bilo aktivnog bilo pasivnog. Izborno pravo nemaju oni kardinali koji su kanonski uklonjeni i koji su se odrekli kardinalskog dostojanstva, a da je to odreknuće prihvaćeno. Svi kardinali izbornici dužni su odazvati se i uputiti u mjesto izbora, a njihova se dužnost temelji na obećanju poslušnosti. Zadaća saziva kardinala pripada dekanu Kardinalskog zbora. Od obveze odaziva i pristupa izboru mogu biti oslobođeni samo oni kardinali izbornici koji su spriječeni bolešću ili drugim teškim zaprekama.

Mjesto izbora i osobe pridružene zbog službe

Mjesto izbora jesu konklave, tj. prostor i zgrade određene za tu svrhu, unutar teritorija Države Vatikanskog grada, zatvoreno od drugih. Od dana određenog za početak konklava pa sve do navještaja imena rimskog prvosvećenika svi kardinali izbornici stanuju u Domu sv. Marte. Sam čin glasovanja isključivo se izvodi u Sikstinskoj kapeli. Prostor i zgrade predviđene za konklave nalaze se pod vlašću kardinala komornika (kamerlenga) kojem pomažu suradnici. Posebno se mora osigurati, uz pomoć prelata klerika Apostolske komore, da kardinalima izbornicima ne pristupi nitko tijekom njihovog puta od Doma sv. Marte do vatikanske Apostolske palače. Teritorij Države Vatikanskog grada i prostori boravljenja moraju biti na takav način osigurani da omoguće nesmetano izvođenje svih aktivnosti povezanih sa izborom. Kardinalima izbornicima pridružuju se neke osobe koje im pomažu: tajnik Zbora kardinala, ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja s osmoricom ceremonijara, dva redovnika dodijeljena papinskoj sakristiji, klerik izabran od kardinala dekana koji mu pomaže u službi, nekoliko redovnika različitih jezika za slavlje sakramenta pokore, dva liječnika, određeni broj osoba za poslugu kod stola i čišćenje. Sve ih obvezuje čuvanje stroge tajne, a prije preuzimanja službe polažu prisegu o čuvanju tajnosti.

Čuvanje tajnosti

Kardinal komornik i tri kardinala asistenta dužni su paziti da se ne bi na bilo koji način povrijedila tajnost onoga što se događa u Sikstinskoj kapeli. Stoga se moraju uteći dvojici povjerljivih tehničara da pretraže i štite tajnost tražeći sredstva koja omogućuju snimanje ili prijenos podataka iz mjesta izbora.

Za vrijeme konklava kardinali izbornici moraju se suzdržati od korespondencije, telefona, interneta, TV, radija, sastanaka s drugim osobama. Isto tako, morat će se suzdržati od primanja ili pošiljanja bilo koje poruke izvan Države Vatikanskog grada, ne smiju primati dnevnu ili tjednu štampu, slušati radioprijenose ili gledati televizijske prijenose.

Kardinali izbornici dužni su s najvećom vjernošću čuvati tajnu o svemu što se tiče izbora, događanja na mjestu izbora i broju glasova. Tu su tajnu dužni čuvati bilo za vrijeme izbora bilo nakon izbora rimskog prvosvećenika. Čuvanje tajne obvezuje i kardinale neizbornike koji su sudjelovali na općim sjednicama kardinala.

Odredbe Konstitucije osobito naglašavaju dužnost čuvanja stroge tajne koju ima svatko tko, iz bilo kojeg razloga, sazna nešto što se izravno ili neizravno odnosi na čine vlastite izboru, i na poseban način, na glasovanja kod samog izbora. Stoga, prije početka izbornih radnji, svi koji sudjeluju u konklavama dužni su položiti prisegu, svjesni da je u slučaju njezinog kršenja predviđena kazna izopćenja unaprijed izrečena pridržana Apostolskoj Stolici.

Početak čina izbora

Benedikt XVI. najnovijim motuproprijem Normas nonnullas iz 2013. odredio je novi način početka konklave. Benedikt XVI. potvrđuje odredbu iz Konstitucije prema kojoj se od trenutka kada Apostolska Stolica postane zakonito prazna čekaju odsutni kardinali izbornici »punih 15 dana prije nego se počne s konklavama«, kao i obvezu da su, »najviše 20 dana nakon što je stolica postala prazna«, svi prisutni kardinali izbornici dužni pristupiti izboru. Ipak, Benedikt XVI. daje Kardinalskom zboru ovlast da ranije organizira početak konklave ako se ustanovi prisutnost svih kardinala izbornika, kao također ovlast da se odgodi početak izbora, ako postoje važni razlozi, za nekoliko dana.

Nakon što je sve na općim pripravnim i posebnim sjednicama kardinala pripravljeno za konklave, kardinali izbornici skupit će se, na određeni dan, ako je moguće u jutarnji sat, u bazilici Svetog Petra na euharistijsko slavlje (zavjetna misa Pro eligendo Romano Pontifice). Istog dana popodne, u određeni sat, kardinali izbornici skupljaju se u kapeli svetoga Pavla u Apostolskoj palači iz koje će poći, u svečanoj procesiji, do Sikstinske kapele. S njima u procesiji sudjeluju vicekomornik, generalni auditor Apostolske komore i po dva člana iz Zbora apostolskih protonotara, prelata preslušatelja Rimske rote te prelata klerika Komore. Za vrijeme ophoda pjevaju se Litanije svih svetih. Kad kardinali izbornici dođu u kapelu, zauzmu svoja mjesta, zapjevaju himan O dođi, Stvorče, Duše Svet, potom kardinal dekan moli završnu molitvu iza koje, u prisutnosti svih onih koji su sudjelovali u svečanom ophodu, kardinali moraju položiti prisegu prema propisanom obrascu. Prisegu tada glasno čita kardinal dekan ili onaj koji ga zakonito zamjenjuje, a na kraju svaki od kardinala izbornika, dodirujući sveto Evanđelje, osobno polaže prisegu. Nakon prisege svi članovi svečane procesije moraju napustiti Sikstinsku kapelu. U kapeli ostaje ravnatelj liturgijskih slavlja i svećenik koji je u pripremnoj fazi određen da održi drugi duhovni nagovor o najozbiljnijoj zadaći pred kojom se nalaze i o nužnosti da djeluju s ispravnom nakanom za opće dobro Crkve, imajući samo Boga pred očima. Nakon održanog duhovnog nagovora izlaze i oni iz kapele, vrata se kapele zatvaraju, a na sve ulaze u kapelu postavljaju se stražari. Kada kardinali izbornici ostanu sami  kardinal dekan ih pita: Postoje li još neka pitanja koja treba razjasniti ili se može pristupiti glasovanju? Ako nakon suda većine kardinala izbornika ništa ne priječi odvijanje izbora, pristupa se izbornom činu. Bez obzira održava li se ili ne prvo glasovanje, kardinali tu skupštinu zaključuju molitvom Blaženoj Djevici Mariji Pod tvoju obranu.

Odvijanje glasovanja

Jedini dozvoljeni način izbora je tajno pojedinačno glasovanje. Za valjanost izbora traže se uvijek dvije trećine glasova dobivenih na temelju prisutnih kardinala izbornika. U slučaju da broj nazočnih kardinala ne može biti podijeljen na tri jednaka dijela, za valjan izbor traži se jedan glas više. Prvo glasovanje održava se popodne prvog dana konklava, kad je samo jedno glasovanje, a u sljedećim danima, ako nitko nije izabran u prvom glasovanju, morat će se održati dva glasovanja ujutro i dva popodne.

Izbor rimskog prvosvećenika sveti je čin Crkve, zbog čega su kardinali izbornici, prema Ordo rituum Conclavis dužni slaviti neke svete čine i moliti molitve. Kardinali izbornici u konklavama započinju dan zajedničkim euharistijskim slavljem u kapeli u Domu sv. Marte, zajedno mole Jutarnju i Večernju iz Časoslova. Neposredno prije glasovanja zajednički slave službu riječi i mole druge molitve predviđene u Ordo rituum Conclavis, kako bi se duhovno okrijepili i ispravno oraspoložili za čin glasovanja.

Samo glasovanje sastoji se od tri faze.

Prva faza sastoji se od pripreme i distribucije glasovnica, određivanja pomoću ždrijeba trojice kardinala brojitelja, trojice kardinala infirmara (zadužena za skupljanje glasova bolesnih ili spriječenih kardinala) i trojice kardinala revizora. Pregiban glasački listić pravokutne je forme, na gornjoj polovici mora biti napisano: Za vrhovnog prvosvećenika biram, a na donjoj polovici ostavljeno je mjesto za ime. Pisanje imena mora biti tajno i jasno napisano.

Druga faza sastoji se od polaganja glasovnica u urnu (posebnu posudu), miješanja i brojenja glasovnica te otvaranja glasovnica. Svaki od kardinala izbornika, redom prvenstva, nakon što su napisali ime, presavije glasovnicu, držeći je vidljivo u ruci i nosi je do oltara. Kad dođe do oltara izgovori prisegu: Zovem Krista Gospodina za svjedoka, koji će mi suditi, da je moj glas dan za onoga kojega po Božjem smatram da treba biti izabran. Kardinal izbornik ostavi glasovnicu u urni poklekne pred oltarom i vrati se na svoje mjesto. Ako je koji od kardinala izbornika bolestan i nalazi se u sobi Doma sv. Marte, tri kardinala infirmara idu k njemu s praznom kutijom kako bi izvršio svoje pravo. Kada svi kardinali ostave glasovnice, prvi kardinal brojitelj promiješa više puta glasovnice, a treći kardinal brojitelj prebroji glasovnice. Ako broj glasovnica ne odgovara broju izbornika glasovnice, treba ih spaliti i ponoviti odmah glasovanje, ako pak broj glasovnica odgovara broju izbornika slijedi otvaranje glasovnica. Glasovnice otvaraju kardinali brojitelji. Treći kardinal brojitelj nakon što glasno pročita ime biranog, zapiše ime na papir, probuši iglom glasovnicu na mjestu gdje se nalazi riječ eligo (biram), stavi na konac te sve poveže čvorom, i taj vijenac glasovnica odlaže se u praznu kutiju ili na jednu stranu stola za kojim sjede brojitelji.

Treća faza sastoji se od brojenja glasova, provjera glasova i spaljivanja glasovnica. Kardinali brojitelji imaju zadaću zbrajanja glasova. Ako nitko nije dobio dvije trećine glasova nema izbora, ako je netko dobio dvije trećine glasova ima se valjani kanonski izbor. U oba slučaja, bilo da je rimski prvosvećenik izabran ili nije, kardinali revizori moraju prekontrolirati je li sve dobro učinjeno. Nakon kontrole, prije nego što kardinali izbornici napuste Sikstinsku kapelu, sve se glasovnice moraju spaliti. Na kraju svakog glasovanja kardinal komornik sastavit će izvještaj o glasovanju koji će biti predan novom rimskom prvosvećeniku, a čuvat će se zapečaćen u arhivu. Ako nakon tri dana nema izbora dolazi do prekida glasovanja najviše na jedan dan koji je posvećen molitvi, sastancima, duhovnoj obnovi na kojoj nagovor drži prvi kardinal iz reda đakona. Ako nakon sljedećih sedam glasovanja nema rezultata slijedi dan odmora, a nagovor drži prvi kardinal iz reda prezbitera. Ako i u trećoj seriji od sedam glasovanja nema rezultata slijedi dan odmora, a nagovor drži prvi kardinal iz reda biskupa.

Ako ni tada nema izbora, Benedikt XVI. je motuproprijem iz 2007. ustanovio da je za izbor pape uvijek potrebna dvotrećinska većina, te da se od 35. glasovanja može proslijediti sa glasovanjem između dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova. No u užem izboru, ova dva kardinala kandidata nemaju aktivno pravo glasa. I u najnovijem je motupropriju Normas nonnullas, iz 2013., izričito pojasnio da se i u ovom užem izboru zahtijeva dvotrećinska većina glasova za valjani kanonski izbor.

Što se mora izbjeći u izboru

Odredbe Konstitucije zabranjuju simoniju u izboru, kupovanje ili obećanje glasova. Isključuje se također mogućnost utjecaja izvan konklave bilo kojeg subjekta (npr. svjetovnih vlasti ili prava veta). Svi kardinali moraju se suzdržati od pogađanja, dogovora, obećanja, obvezivanja bilo koje vrste, isto tako zabranjuju se sastanci s nakanom izbora. Ipak se ne zabranjuje zdrava razmjena pogleda s obzirom na izbor za vrijeme dok je Apostolska Stolica prazna.

Prihvaćanje, oglašavanje i početak službe novoga pape

Kad osoba bude kanonski izabrana dekan Kardinalskog zbora, ili onaj koji ga zamjenjuje, u ime cijelog izbornog Zbora traži od izabranog pristanak riječima: Prihvaćaš li kanonski izbor za vrhovnog prvosvećenika? Ako izabrani prihvaća, pita ga: Koje ime želiš uzeti? Ako izabrani ne prihvati izbor prelazi se na novo glasovanje. Prihvaćanjem izabrani postaje rimski prvosvećenik, tj. Petrov nasljednik, biskup Rimske Crkve, glava Biskupskog zbora te stječe opću, redovitu, vrhovnu, potpunu, neposrednu vlast u Crkvi, koju uvijek može slobodno vršiti.

U slučaju da izabrani nema biskupski biljeg, mora se odmah posvetiti za biskupa i istom nakon posvete dobiva vlast prvenstva koja mu pripada.

Prvi od kardinala iz reda đakona navijesti ime novoizabranog Urbi et Orbi. U prikladno vrijeme novi rimski prvosvećenik, u propisanom obredu, preuzima u kanonski posjed Lateransku patrijarhijsku nadbaziliku koja je Glava i Majka rimske i opće Crkve.

Umjesto zaključka

Odredbe važeće Konstitucije pružaju u izboru rimskog prvosvećenika sigurnost i jasnoću, plod su duge kanonske tradicije i nastojanja da se odredbe o izboru stalno unapređuju. Blaženi Ivan Pavao II. Konstitucijom je snažno osvijetlio značajku vjernosti u novosti i novosti u vjernosti, a u tom je duhu nastavio i Benedikt XVI.